Kako osobni faktor ili interpretacija svijeta utječe na naše mentalno zdravlje?

U prošlom sam se blogu „Odrastanje, podrška, razumijevanje i dosljednost“ osvrnula na neke od faktora zbog kojih djeca doživljavaju svijet. U ovom blogu to ću proširiti govoreći o onom famoznom osobnom faktoru koji nam može i negativno i pozitivnu utjecati na život.

Naime neki sam dan na LinkedInu pročitala neki post o tome kako ljudi koji koriste terapiju (medikamentima) – koriste je zbog onih koji to ne čine, a trebali bi.

Reagirati ili ne?

Uvijek imam potrebu reagirati na napisano, no zaustavim se nakon što prepoznam emociju i nagon. Kada procjeni m da moja reakcija neće imati željeni učinak, predomislim se oko komentiranja. Inače, ako niste upoznati s DBT vještinama, ovo je jedna vrlo praktična i korisna vježba za nošenje s preplavljujućim emocijama.

Prvo je važno prepoznati emociju, zatim provjeriti činjenice. Ako su činjenice plod naše interpretacije i nemaju uporište u stvarnosti (dokaze) idemo napraviti suprotno od nagona na koji nas emocija tjera.

DBT vještina – nošenje s emocijama

Zašto sam se predomislila? Zato jer ju je postao onaj tko nema iskustva u terapeutskom ili savjetodavnom radu, ne poznaje struku niti ono što govori. Da je recimo dva puta razmislio, zaključio bi možda malo drugačije.

Koliko faktora utječe na naše mentalno zdravlje?

Zašto svi koji dožive traumu nemaju iste posljedice traume te zašto se neki brže oporave ako imaju posljedice? Zbog toga što na mentalno zdravlje utječe niz faktora, ne samo jedan. To je iznimno važno za zapamtiti te napominjem da ni ja ovdje nisam dala primjer za sve, izdvojila sam samo neke kako bih ilustrirala što danas psihologija razumije.

Suvremena psihologija definira četiri faktora koji utječu na mentalno zdravlje: biološki, osobni, odnosni, sociološki.

Je li kriva naučena bespomoćnost?

U mnogim raspravama koje vodimo, često će se provući ideja da su drugi krivi za naše probleme, da su okolnosti uvjetovane tuđim ponašanjem ili izborima i da mi malokad imamo mogućnost mijenjati išta. Navikavanje na tu ideju Maier i Seligman još su u prošlom stoljeću nazvali naučenom bespomoćnosti. Iskustvo negativnih okolnosti koje utječe na našu percepciju svijeta koju onda prenosimo iz doživljaja u doživljaj očekujući isto – da nema nade.

Sociološki faktor

Dakako da ne treba zanemariti sociološki faktor u tom nadanju. Vrlo je važno u kakvim smo okolnostima odrastali, jesmo li pri tom odrastanju bili u neimaštini, jesmo li imali mogućnost adekvatnog obrazovanja, jesmo li odrastali u ratnim okolnostima i sl. To jesu okolnosti koje mogu utjecati na naše mentalno zdravlje, ali opet samo do jedne razine – one koja se tiče toga što možemo promijeniti. Za ono što ne možemo, DBT nudi još jednu vještinu – radikalno prihvaćanje, no to će biti tema u nekom od sljedećih blogova.

Odnosi s članovima obitelji i biologija

Odnosi s članovima obitelji, s majkom i ocem svakako će imati temeljni utjecaj na vaše razumijevanja odnosa općenito. Teoriju privrženosti sam već spominjala, više možete pročitati na ovom linku. Ne samo i razumijevanje odnosa, već će uvjetovati vaše ponašanje jer su roditelji naši modeli, već i način na koji su oni reagirali na svijet i način na koji smo odgajani uz doprinos karakternih osobina koje također utječu na naše ponašanje.

Osim karakternih osobina, važno je uzeti u obzir i činjenicu da je u svima nama neki genetski materijal koji uvjetuje od toga kako ćemo izgledati do toga kako ćemo se nositi s izazovima života. Predispozicije za razvoj mentalnih poremećaja uvjetovane su upravo biološkim faktorom.

Odlučujući faktor?

Onaj faktor koji nam zapravo može najviše odmoći ili pomoći kako bismo u životu plivali smjerom kojim želimo je upravo osobni faktor. Taj faktor ovisi o tome na koji način interpretiramo svijet, kakva uvjerenja nosimo i kako ona utječu na naše ponašanje, imamo li razvijene mehanizme za svladavanje teškoća i kakva je naša emocionalna otpornost.

Kakva god bila pozicija s koje danas čitate ovaj blog i kakva god uvjerenja imali, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazite, možete mijenjati okolnosti u kojima živite.

Ono što vam možda nedostaje su vještine koje bi vam u tome mogle pomoći.

Mindfulness i njegove vještine

Meni najomiljeniji način promjene jest upravo onaj utemeljen u Mindfulnessu.

Mindfulness obuhvaća dvije temeljne vještine koje se odnose na dva ključna pitanja:

Što i kako?

To su vještine koje nas uče:

Promatrati, opisivati i sudjelovati – “What skills“

Tako da ne osuđujemo, da smo fokusirani na to što radimo i učinkoviti – “how skills“.

Ovo posljednje je zaista utješno, posebice kad znate da je ono što trebamo učinkovito rješenje za naše životne teškoće. Mindfulness vas podučava tome.

I zato me veseli što ćemo se u jesen moći družiti na jednoj edukaciji upravo na tu temu.

Literatura:

Linenan, M., DBT Skills Training Handouts and Worksheets, 2025.

Moller, N. i Di Mata, G., (2015), cited in Reeves, A. and Buxton, C., ‘Understanding sadness and Worry’ in Moller, N., et. al. Understanding mental health and counselling, Milton Keynes, The Open University.

Reference:

Andreassen OA, Hindley GFL, Frei O, Smeland OB. New insights from the last decade of research in psychiatric genetics: discoveries, challenges and clinical implications. World Psychiatry. 2023 Feb;22(1):4-24. doi: 10.1002/wps.21034. PMID: 36640404; PMCID: PMC9840515.

Wang, Gefei. (2025). Research on Factors Influencing Mental Health and Intervention Strategies Based on Multi-method Fusion. Lecture Notes in Education Psychology and Public Media. 94. 128-134. 10.54254/2753-7048/2025.CB24757.

Maier, S.F. and Seligman, M.E. (1976) “Learned helplessness: Theory and evidence,” Journal of experimental psychology. General, 105(1), pp. 3–46. Available at: https://doi.org/10.1037/0096-3445.105.1.3.