„Što bismo učinili kada bismo znali svoju pravu svrhu? Kako bismo svjesno odigrali svoju pravu ulogu i boju koju samo mi donosimo na ovaj svijet? Bi li se naše ponašanje promijenilo kad ne bismo lutali tražeći sebe u različitim ulogama, već igrali samo onaj lik u kojem ćemo najbolje izraziti svoje jedinstvene osjećaje?

U svom romanu „Kradljivci sreće“ Lea Brezar na ta pitanja nudi odgovore vodeći nas kroz dinamiku odnosa u jednoj marketinškoj tvrtki – kreativni direktor je superiorni mužjak čiju agresivnu ulogu podržavaju njegova podčinjena pomoćnica, ali i direktor tvrtke kojem nasilničko ponašanje alfe donosi korist. No, nezdravi odnosi u timu odražavaju se na posao i zadatak je trenerice Irene da poboljša komunikaciju i oslobodi zakočene kreativne potencijale. Irena je ekstrasens, a novi ljudi koje upoznaje otvaraju joj spoznaju o vlastitoj prošlosti – prošlim životima i vlastitim emocijama koje investirala i izgubila. Mora li se prošlost ponoviti i jesu li neizbježni gubici koji su jednom već prežaljeni?“

Sandra Pocrnić Mlakar, iz pogovora