Knjiga nosi poruku da ukoliko imamo samopoštovanje (žrtva), ispravnost (saboter), vjeru (prostitutka) i čistoću duha (dijete) možemo prihvatiti fenomen života na način da on radi za nas, a ne protiv nas

“Dvadesetak godina sam prikupljala informacije o prisustvu arhetipova u životima svojih klijenata kroz esencijalna ulja ili bez njih. Njihovo prisustvo se najviše uočavalo u njihovim zahtjevnim životnim situacijama, problemima te na kraju i bolestima. Nepovjerenje pa i neznanje često puta su ih navodili da ih ignoriraju što je dodatno pogoršavalo njihovo energetsko, tjelesno ili duhovno zdravlje. Uz puno rada i želje da pogledaju u sebe i svoje probleme kroz arhetipove, svjedočila sam iscjeljenju njihovih života i velikom duhovnom napretku. Arhetipovi koji se često ispoljavaju kroz bol, tjelesno zdravlje, psihološke ili duhovne krize, nisu neprijatelji, nego simboli i smjernice koje mogu pomoći u is- cjeljenju ili boljem razumijevanju sebe i svog života.

Lea je u ovoj knjizi poslala ozbiljnu poruku čitateljima o tome što se događa ljudima koji ne žele ili ne mogu pogledati dublje u sebe i pronaći snagu da promjene svoj život. Knjiga se čini mračna, no jednako tako u sebi nosi svjetlo i obećanje. Cijeli niz likova se bori protiv arhetipova ne želeći prihvatiti njihovu lekciju ili misle da ništa ne mogu učiniti smatrajući svoje živote sudbinom koja im je namijenjena. Od svakodnevnih situacija koje truju život, a da toga nismo svjesni, pa sve do bolnih i iznimno teških situacija koje prihvaćamo jer nismo svjesni svoje snage. Odlično je opisala osnovne ar- hetipove čija je osnovna uloga da nam pomognu i da čuvaju osnovne ljudske vrijednosti.

Arhetip žrtve (Anita) nam donosi situacije koje testiraju naše samopoštovanje stvarajući nam priti- sak sa ciljem da se konačno zauzmemo za sebe te da poštujemo jedinstveni dar života kako bi ga proživjeli u svoj njegovoj punini. Arhetip sabotera (Nikola i Dina) uči nas da donosimo odluke i prihvaćamo rizike, te tako kreiramo život u smjeru njegove evolucije i osobnog razvoja. Arhetip prostitutke (Veronika) nas uči da imamo povjerenje u sebe i zakonitosti života stvarajući situacije u kojima testiramo svoju vjeru. Arhetip djeteta (Biljana) nas uči sačuvamo svoju čistoću /božansko sjećanje te da ne dozvolimo sebi ni drugima da ga izoliraju.

Knjiga nosi poruku da ukoliko imamo samopoštovanje (žrtva), ispravnost (saboter), vjeru (prostitutka) i čistoću duha (dijete) možemo prihvatiti fenomen života na način da on radi za nas, a ne protiv nas.

Bez obzira koliko bilo zahtjevno, isplati se!”

Zrinka Jezdić, dipl.med.techn., clin.aromath.
autorica knjige “Arhetipovi esencijalnih ulja” www.zrinkajezdic.com

Gorčaste životne ispovijedi o opraštanju i otpuštanju kontrole na taj način postaju ogledala života

“Kroz epizodu kod javnog bilježnika u kojoj Dina isplaćuje novac nakon ovrhe, roman Lee Brezar „Ogledala“ vodi nas u svijet poraženih civilizacijskih vrijednosti i srušenih moralnih pravila. U tom svijetu vlada zakon jačega, brakove održavaju interesi, a obitelji opstaju iz sažaljenja dok odnosi među ljudima ovise o elementarnim osjećajima, milosti ili okrutnosti. U takvom svijetu zelenaša i prezaduže nih, ovisnika o kladionicama i obiteljskih nasilnika, uspostavljaju se krhke veze među susjedima koje prerastaju u emocionalnu podršku, podjednako potrebnu i onome tko je prima, kao i onome tko je daje. Suočeni sa životnim tragedijama u kojima gube sve, protagonisti „Ogledala“ dolaze do spoznaje da ljudskost u sebi mogu naći ogledajući se u očima drugih. Otuda i naslov romana čija se priča plete na dvije razine – kroz ispovijedi protagonista i u monolozima viših sila koje se upliću u ljudske sudbine.

Ogledala“ su treći roman Lee Brezar koji ima jednostavnu, komunikativnu priču i duboku filozofsku pouku. Smrt je jedino neizbježno u životu, ali s tom istinom ne znamo živjeti već tek u njezinoj blizini preispitujemo svoje odluke i vidimo pravu vrijednost predmeta kojima smo okruženi, umjetničkih djela, pa i novca. Smrt na taj način dolazi kao korektiv i podsjetnik koji svojom neumitnošću u živote vraća pravdu i ravnotežu.

Lea Brezar piše jasno, ali poetično – njezina rečenica uvijek ima višestruko značenje i naglašenu emotivnost. Kao što svaki trenutak manifestne stvarnosti otvara bezbroj novih mogućnosti, koje ostaju latentno prisutne, tako i svaka rečenica u romanu „Ogledala“ ima svoj emotivni odjek koji prepoznaju samo oni koji rezoniraju na sličnoj vibraciji i čiji su senzori dovoljno osjetljivi za emitiranu emociju.

Gorčaste životne ispovijedi o opraštanju i otpuštanju kontrole na taj način postaju ogledala života.”

Sandra Pocrnić Mlakar