Zovem se Odluka. Od mene najčešće bježe. Čim se približim, ja sam neprijatelj. Ja sam ona koja podsjeća da smo propustili preuzeti odgovornost i da sve, ma baš sve, jednom dolazi na naplatu. Koliko god
Zovem se Lijenost i kradljivica sam snova. Kradljivica koraka i onog tvojeg, čeznutljivog sutra. Ušuljam se poslije umora, čim odahneš nakon napornog dana. Uvučem se u kosti i trujem misli. Prenosim se dodirom besmisla,
Moje ime je Sukob. Sukob svjetova. Marsa i Venere. Crnog i bijelog. Tu sam i ljuljam vas. Sjedili su svaki na svom kraju sobe. On u kutu uz računalo, ona rješavajući križaljku iako su
„Misliš da sve znaš, zar ne? Da si dosegao vrhunac svog razvoja kada razumiješ kako svijet diše. Kako se Zemlja okreće i čije Sunce nam zapravo svijetli. Tko je taj tko nam kroji dane i
Ja sam Svrha, prepoznaj me. Tu sam da me otkriješ u svom, kako kažeš, nevažnom životu. Ovih se dana malo preispituješ, a puno potiskuješ - čujem to. Srce ti kuca ubrzano, brže - posebice od
Mislio sam da razumijem. Gledao sam u duboku vodu i nisam vidio ništa doli mutnog dna. Nadaleko preda mnom razlio se mulj, žabokrečina i ovili se oko svake mladice šaša koja je rasla blizu. Mislio
Namjera je moja najbolja prijateljica. Živimo skupa od malena. Zapravo se ne sjećam vremena kada se nismo družile. Kada je Lucija otvorila oči, nas dvije smo stajale uz njezino uzglavlje i promatrale kako s čuđenjem
