Prvo sam preuzbuđena pri organizaciji same promocije.

Onda pred dolazak, nadam se da će se pojaviti dovoljno ljudi.

Kad se svi skupe, preplavljeno pozdravljam i oduševim se svakim osmijehom koji primim.

Dolaze moji učenici, ne samo gošće već i moje gimnazijalke čija je obavezna izborna lektira upravo “Tamo sam voda.”

Kad krene priča, uronim u svoje sjedalo i slušam što je to talenat koji me tjera da pišem iskrojio ovaj put.

 

Mia Brezar, moja starija kći koja je nacrtala naslovnu, vodila je promociju i razgovarala s gostima: Vanjom Žedelj, nastavnicom hrvatskog jezika u Epohi; Sandrom Pocrnić Mlakar, Beletra; Juditom Brekalo Pšeničnjak, učenicom 8. razreda Epohe i Klarom Bušnjom, maturanticom Epohe.

 

Luka je postao omiljeni lik, kažu Judita i Klara.

Poteškoće o kojima govori roman, prevažne za vrijeme u kojem živimo.

Poruke upućene roditeljima, učiteljima i nastavnicima mogu se jasno iščitati sa stranica knjige.

“Romani koji opisuju pozitivna iskustva odrastanja trebali bi biti češći pa bi srednjoškolci više čitali, složili su se govornici na predstavljanju teen-romana Lee Brezar ‘Tamo sam voda’, koji su prisutni pratili sa zanimanjem i dopunili pitanjima.”

Nakon promocije uvijek odem zahvalna. Posebice kad knjiga završi u rukama onih kojima je namijenjena.

O njoj je za portal Fama.com pisala Sandra Pocrnić Mlakar, moja urednica.

Roman ‘Tamo sam voda’ pisan je u formi dnevnika, s mnogo smajlića, simbola, Morseovih znakova i šifrirane komunikacije u sms porukama. Kako ste istraživali komunikaciju tinejdžera? Koliko simboli i lozinke isključuju odrasle iz komunikacije tinejdžera?
– Tinejdžere i njihov način komunikacije dobro poznajem iz rada u školi i savjetodavnog rada. Prvi draft romana pokazala sam mojim kćerima kako bi mi odobrile stil pisanja. Mala slova, emojije, psovke. Da bih ostala autentična u tome te da istražim forume i društvene mreže koristila sam se umjetnom inteligencijom. Zbog brze pretrage dostupnih informacija dobila sam potvrdu za izražavanje u pojedinim životnim situacijama. Onda sam ih za svaki slučaj još jednom provjerila s kćerima. Moguće da će odrasli taj tinejdžerski jezik doživjeti kao nerazumljiv, no to nikako ne bi trebala biti prepreka u komunikaciji. Čini se da je to jednostavno generacijska razlika te da je na nama odraslima da je nastojimo premostiti. Jednom kad polovimo te suvremene izraze i iskoristimo ih u komunikaciji s tinejdžerima, ipak smo malo otvorili vrata razumijevanja.

Cijeli intervju pročitajte na linku.

Dojmove promocije pogledajte u galeriji.


Discover more from Lea Brezar

Subscribe to get the latest posts sent to your email.