Nismo se pokazali kao najbolji domaćini ovoj 2016-oj.

Više smo puzali nego jahali, puno smo osuđivali, malo razumijevali.
Jako smo kritizirali druge, a tako rijetko preispitivali sebe.
Hodali smo ošamućeni tuđim ideologijama, ne dirajući u neke dogme.
Brinuli smo se o tome tko s kim liježe, iako smo sami često ustajali popišani.
U kulturu nismo ulagali, autorska prava nismo plaćali, glasali smo samo za svoja prava, a tuđa smo ignorirali.
Borili smo se s prošlošću, često smo je okretali kako nam je pasalo, rane smo otvarali umjesto da smo se konačno probudili.

Mogli smo radije zajahati val promjena, razumjeti tuđe stavove učeći o njima, ideologije preispitivati kako bismo odbacili predrasude, prigrliti seksualnost i time osloboditi skrivenu kreativnu energiju i pretvoriti je u stvaranje, stvoriti zemlju koja zaslužuje živjeti punim plućima, omogućiti svima ista prava na dostojan život, prošlost zadržati samo u lijepim sjećanjima. Mogli smo…

Mogli bismo u 2017. ući s novim mislima, a 2016., iako nam nije osvjetlila obraz, vrijeme je da je pozdravimo pjesmom, kako i doliči.