Danas smo na emocionalnom odgoju razgovarali o seksualnosti. Otvoreno i bez predrasuda izražavajući mišljenja i ne ulazeći u sukobe. Doduše, djeca kao djeca, nespretna u izražavanju svojim misli i biranju pravih izraza – lako izazovu tuđu reakciju. Te je situacije nužno monitorirati i zaustaviti pojašnjavajući ono što mi kao odrasli čujemo, a oni nespretno izgovore. I sukob se zaustavlja. Igrati ulogu medijatora koji ne zauzima stav već samo propitkuje i usmjerava razgovor u konstruktivnom smislu – to sam danas radila cijeli sat.

Seksualnost je važna tema.

Pripremajući je istraživala sam hrvatsku akademsku mrežu i zapravo pronašla tek nekoliko radova koji su mi dali sliku koliko je seksualnost kao tema zapostavljena u obrazovnom sustavu. U zapadnim zemljama ona je sve samo ne tabu i ona se u obrazovanju nalazi ravnopravno s drugim temama koje su za život važne. Seksualnost u očima djece ovih dana (što sam primijetila u školi) svodi se na nerazumijevanje njene svrhe i nerazumijevanje pojmova. Dok klinci svesrdno psuju na putu do škole koristeći se raznim jezičnim konstrukcijama – zabrinjavajuće je to da ne znaju koja značenja stoje iza tih riječi. Ipak ih vrlo rado koriste.

Nadalje, bez obzira na nerazumijevanju, djeca su sklona predrasudama, isto kao i mi. odrasli, sve dok se bolje ne upoznaju s temom. Danas je to bila seksualnost, inače je tu niz…

Bez predrasuda otvaramo mnoga pitanja, a neka su nam se nametnula samim upisom posebnih klinaca u našu školu. One djece koja u sustavu nisu pronašla dovoljno razumijevanja za svoje potrebe.

Mi smo tu stvarno prvaci.

Svaka poteškoća koja je stigla u naš kolektiv dočekana je edukacijom zaposlenih, a onda i edukacijom djece. Svako pitanje o različitosti bilo je odgovoreno, bez pritiska, ali smo inzistirali na toleranciji. Uvijek inzistiramo na toleranciji.

Tolerancija i empatija neophodni su za stvaranje generacija budućnosti koje će popraviti ono što smo mi zaribali. Tolerancije za različitosti koje kreira život, na po našem odabiru, već prema biološkim razlozima. Rad s djecom kroz radionice emocionalnog odgoja, u svim razredima mijenja dječju percepciju o stvarima koje ne razumiju ili ne prihvaćaju. Teme mentalnih poteškoća, neurorazvojnih poteškoća, seksualne orijentacije i rodne fluidnosti, teme su o kojima se govori u našoj zajednici. I ne samo govori, već senzibilizira kako bismo igrali na kartu budućnosti.

I nakon, sada tri dobre godine, vidim velike pomake.

Neka su važne teme s hodnika i iz sukoba, postale povremena pitanja. Radili smo na tome. Djeca koja su različita nisu isključena, a na hodnicima naše škole, zaista živi duh Epohe – nove ere u kojoj odrastaju naša djeca.

Oprostite mi malo patetike na kraju, no danas sam s jednom učiteljicom zaključila baš to – naša djeca su stvarno sretna. Sretna jer se s njima razgovara i jer ih se odgaja da odrastu u dobre ljude.

Eto… malo sam razmišljala…

Photo by Joel Burgess on Unsplash.