U mojoj okolini, kao i svačijoj postoje osobe koje me ponekad zapanje svojom tvrdoglavošću. Kao što i njih ja ponekad zapanjim svojm slobodoumnošću. Gledamo se i prije nego izgovaramo riječi pomislimo “Kako uspjevaš tako razmišljati?” Obje odlazimo iz razgovora frustrirane jer ne nalazimo isto uporište. A ono je baš tu, na sredini – u razumijevanju drugoga.

Zaključak se nametnuo sam od sebe. Nek to ponese ovo veče…

 

Pustimo da se stvari same dese, da se čvorovi sami raspetljaju, da svatko nađe svoj put. No, pritom uvijek budimo spremni pomagati. Koliko god to trajalo.