Tako često se zapletemo u mrežu opravdanja za svoje boli i patnje i još češće zaboravljamo da nam oni koji nam nanose bol vjerojatno osjećaju isto i zapravo sve što čine, čine iz svoje vlastite boli.

I nismo spretni u razumijevanju iste, već smo često spremni samo osuditi drugoga.
Znam da je to zaista zahtjevno, ali kad bismo mogli, bar jedan dan samo razmisliti postoje li situacije u kojima možemo zavidati te rane i pokušati, pokušati napraviti promjenu. Pa ako i ne uspijemo, ostavimo to za sutra i pokušajmo ponovo…

Mislite da možemo?

Svijet tako treba našu empatiju. <3