Lea Brezar: Sve dođe na svoje, zbirka poezije 

Emocionalna inteligencija bit će pojam koji će obilježiti 21. stoljeće. Bez obzira na to hoćemo li biti bolno svjesnih njezina nedostatka trpeći ratove i agresiju ili će nam razumijevanje emocija drugih ljudi  i drugih kultura donijeti veće blagostanje, svijest o emocionalnoj inteligenciji i njezino osluškivanje u budućnosti će morati rasti. Lea Brezar autorica je koja ugrađuje emocionalnu inteligenciju u sve što čini. U svim svojim projektima – i poslovnim i medijskim i spisateljskim – potiče, podsjeća i motivira na “izražavanje i kontoliranje vlastitih emocija i razumijevanje i tumačenje emocija drugih ljudi”, točno prema definiciji emocionalne inteligencije. 

Pozitivne emocije i empatija

U svojoj novoj zbirci poezije “Sve dođe na svoje” Lea Brezar nastavlja svoju misiju buđenja i osvještavanja pozitivnih emocija i empatije. I ovaj put iskreno i nedvosmisleno: /Uvijek sam glasna/istinita i jasna/, s tim što se već u naslovu pokazuje da je u ovu zbirku ugrađeno više strogosti, nestrpljenja, povremeno čak i rezignacije koja više naglašava razliku između pozitivnog i negativnog razmišljanja nego što obeshraruje. Naslovnica s pješčanim satom dodatno pojačava dojam nestrpljivosti i opominjanja. Može se pretpostaviti da je izvor rezignacije u iznevjerenim očekivanjima i inertnosti na koju je autorica naišla ustrajući na ohrabrivanju osobnog razvoja publike i povećanju odgovornosti za vlastite osjećaje. No, što god bio razlog, i “rezignirane” pjesme Lee Brezar također su autentične,glasne, istinite i jasne. No, već na sljedećoj stranici pune se emocionalni kapaciteti, a energija podiže na višu vibraciju u novom ohrabrenju, tako da je ton i ove treće Leine poetske zbirke u cjelini i dalje svijetao i vedar. 

Pjesme su u zbirci dosjetljivo su poredane abecednim redom, što stvara formalni red, iako smisleni kaos u kojem je još očitije da se njihove teme i boje raspoloženja mogu svrstati u tri grupe. 

Najuočljivije pjesme

Najuočljivije su upravo uvjetno rečeno rezignirane pjesme, povišenog, strogog tona, pojačanog naglašenom interpunkcijom: Gdje si?/Bojiš li se izazova? / ili Živi li se?/Il se samo snuje/Nešto sasvim malo,/Odustajuć od svega /Jer ti nije stalo…/. I u svojim ranijim zbirkama Lea Brezar znala je povremeno demonstrirati sličnu stogost i opravdanu uzrujanost iako znatno rjeđe. Ovaj put autorica poseže čak i za psovkom izražavajući jasno razočaranje: Jebeš nastojanje/Da pojasniš da je život stol/ Na kojem samo prilike stoje. /Ne pomažu ni psovke /Kad se ljudi boje…

No, kod Lee Brezar nema osjećaja uzaludnosti, poniranja u potištenost i opisivanja spirale negativnih emocija, ma koliko inspirativne bile asocijacije koje bi se u njoj mogle pronaći ili stvoriti. Ljutnja i razočaranost potiču na akciju i na jačanje vlastite odlučnosti u kojoj nema mjesta samosaželjenju i poraženosti: Nemoj mi reći da/ Ne znam što želim./ Meni, koja sam objavila/ Rat letargičnosti/ Koja se rastavila od sebičnosti/ Koja je odlučila mijenjati pravila/ Sva stara ostavila/ Da se ponovo rodim./

Preispitivanje vlastitih nefunkcionalnih uvjerenja

Izazivanje osobnog  razvoja, poticaji i ohrabrenja na preispitivanje vlastitih nefunkcionalnih uvjerenja i poticanje kreativnijih rješenja, izazivaju se na svim sredstvima – imperativima: Okreni se ravno do zvijezda/U sebe se uvijek pouzdaj/; izravnim obraćanjem “na ti” Možeš to./To o čemu dvojiš,/ To čega se bojiš/ i naglašavanjem zajedništva prisnim “mi”: /Odrasli smo/ ne iznenada/ i /Vlak sreće prolazi brzo,/A mi tvrdoglavimo pješke/.  

Utočište od borbe, nastojanja i pogurivanja pjesnikinja nalazi u samoći i u prirodi, stoga se ponekad stihom povlači u osamu kako bi obnovila snagu Obožavam nedjelje./Sakrivene u tišini/ Pospanog, lijenog dana; Otkinut trenutak od vremena/Ovjekovječen na papiru/ Uzet od nekog bremena/ Pretočen u miru.

I neizostavno, u novoj su zbirci ljubavne pjesme, nježne i osobne, koje umiruju dah i šire prostore razumijevanja. Koliko god tema ljubavi u poeziji bila eksploatirana, ima pjesnika koji o najljepšim osjećajima znaju reći još nešto što dosad nije uočeno i opisano, a Lea Brezar je svakako među takvima:  Ne bih ti uzela ništa/Ja samo mogu dati ili Kao da nas vrijeme nije/Vidjelo prije…

Sudeći po dosadašnjem iskustvu s poezijom Lee Brezar, u ovoj ljubavnoj grupi pjesama potencijalno su najveći šlageri društvenih mreža. 

Sandra Pocrnić Mlakar