Puno se ovih dana govori o nasilju. Spominju se metode “nulte tolerancije nasilja” u školama, sustav kažnjavanja i intervencija institucija. Dobro osmišljenje prakse koje će klince tjerati da se ispravno ponašanju. Iako su, dokazano je, brojnim istraživanjima – vrlo neučinkovite. DuPont-Reyes u svom istraživanju pokazuje učinkovitost kurikuluma mentalnog zdravlja nakon čije se implementacije već nakon mjesec dana moglo vidjeti kako je komunikacija učenika koji su etiketirani kao verbalni buliji, znatno smanjena.

“Implementiranje učinkovitih kurikuluma mentalnog zdravlja, može poslužiti višestruka strategija protiv zlostavljanja kako bi se preveniralo nasilje i poboljšalo mentalno zdravlje.”

(DuPont‐Reyes, Melissa J. i dr.,2021., School Mental Health Curriculum Effects on Peer Violence Victimization and Perpetration: A Cluster-Randomized Trial, Journal of school health, American School Health Association)

Ono što mi je posebno drago istaknuti je upravo to da naša škola Epoha, u svom kurikulumu i godišnjem planu i programu rada ima Emocionalni odgoj, moju osobnu umotvorinu koju sam nakon šest mjeseci rada osnovne škole odlučila predstaviti stručnom timu i učiteljima.

Prevencija se radi obrazovanjem.

Teme koje obrađujemo na Emocionalnom odgoju važne su teme koje zaokupljaju djecu tijekom odrastanja. Također, osim onih planiranih, odradili smo mi i širu verziju – ubacili ono potrebno u trenutku. Učenici na hodnicima govore o temama koje ne razumiju, često koriste i neprimjerene izraze koje kad ih pitate da ih objasne, i ne znaju kako bi ih objasnili. Mi smo u školi tome doskočili brojnim radionicama. Iduće godine proširit ćemo ih i na roditelje.

Razumijevanje razvojnih faza djeteta neophodno je za “upravljanje ponašanjem” u školi.

Neke su stvari jednostavno odgojne i važno ih je samo usmjeriti dok su druge, one koje graniče s neprihvatljivim ponašanjem, važno uloviti na toj granici. Često lovimo takva ponašanja i monitoriramo ih razgovorima.

I s još razgovora. Pa opet s razgovorima. To je možda teži put, ali je svakako učinkovitiji.

To je naše emocionalno blago prepoznala još jedna škola u okolici Zagreba i pozvala me da održim desetak radionica za učenike šestog razreda. (Za one koji ne znaju, šestaši su uglavnom najglasniji u školama po sukobima.) Nakon deset radionica, ma i nešto manje, škola u kojoj sam bila gostujući predavač odlučila se za svoj vlastiti put emocionalnog odgoja, a ja presretna! To je primjer dobre prakse i učenja koje je prepoznala ravnateljica iste ustanove te će vjerujem, već nakon nekoliko mjeseci kao i u spomenutom istraživanju, a i u Epohi, nasilno ponašanje biti svedeno na minimum. Prevencija je pola posla.

Posijemo li dovoljno sjemena, iz njega će izrasti bolji klinci, koji će odgajati bolju djecu i ostaviti bolji svijet.

Na nama je da napravimo prvi korak. Uvijek je na nama.

 

Za sva pitanja o radionicama Emocionalnog odgoja javite mi se mailom: savjetovanje@idejapokrecesve.hr.