Katja, ulomak iz Superjunakinje

Molila sam Boga za novo putovanje. Za novo sklapanje poslova, za još jednu vožnju do Beča, ma i do Ivanića. Na sve sam bila spremna. Ali ne na nju. Znala je kako se Goran igra i da jednostavno ne može odoljeti. Počela su lagana smještanja, pogrešni izvještaji proslijeđeni upravnom odboru. Pomicanja prezentacija bez najave. Traženje novih zaposlenika preko head hunting agencija za moju poziciju. Radila je u ljudskim potencijalima, pozicija asistentice uprave bila je odskočna daska za novo mjesto. Dobro je kužila psihologiju i vješto manipulirala.A ja? Ja sam bila zaljubljeno tele koje se palilo na zvuk mobitela i njegovo ime na ekranu. Užasan stres i podmetanja pokosili su me oko Božića. Svaki sam pogled u uredu osjećala kao rentgen. Metak u čelo je stigao nakon njegova skijanja, kada me pozvao u ured i rekao da mi mora dati otkaz. Nije puno objašanjavao, nije mu bilo žao. Znala sam samo da je deset dana u Alpama odigralo ulogu. I nisam se ljutila na njega. Ljutila sam se na nju.

Rastanak sam odigrala sam na isti način – prljavo.

– Nađi mi posao. Ili ću rastrubiti svima što radiš s curama.

 

Njegova diva je popizdila. Sjedila sam u istoj zgradi, na istoj poziciji za koju sam iskoristila svoj adut. Na istom katu. Samo lijevo od lifta. Bila sam spremna na novu avanturu. I to ne s njim. Novi mi se direktor nasmiješio od srca.

– Ti si manipulativna koza – odbrusila mi je Lucija.

– Gdje to vodi? Kako misliš ishendlati prkos njegove žene i svoju ljutnju, i još jednog napaljenog dišu?

– Lako. Kao i dosad.

– Je, vidim da si lako ishendlala. Vikendom su ti podočnjaci crveni. Valjda od silne ljubavi koju odašilješ.

Znala je ona. Bili su od suza. Od petka do nedjelje navečer ja sam plakala. Svaki jebeni vikend. I u ponedjeljak bih stizala na posao na vrijeme, kao nova, sa slojem korektora na licu.

 

Čekala sam ga u garaži u polumraku, iza zida kod njegova parkirnog mjesta. Kada bi prošao pored, miris njegova parfema razlio bi se zrakom i meni je bilo dosta za taj dan. A kad nije, sjedila bih do kasnou uredu, do kada je on ostajao, i lovila isti lift. Nije mario. Uz pozdrav, nije odaslao ništa. Kratak pogled i to je to.

 

Lea Brezar: Superjunakinje, Dhar Media, Zagreb 2017.

2017-02-27T20:51:08+00:00

Leave A Comment

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Ova stranica koristi kolačiće. Kako bi internetska stranica radila ispravno te kako bi ju se moglo unaprjeđivati u svrhu poboljšanja vašeg iskustva pregledavanja, potrebno je minimalnu količinu informacija (cookies) spremiti na vaše računalo. Više od 90% internetskih stranica koristi praksu kolačića te su po pravilima Europske unije obvezne zatražiti pristanak korisnika. Korištenjem ove internetske stranice pristajete na uporabu kolačića, čijim blokiranjem i dalje možete pregledavati stranicu, no neke njezine mogućnosti neće biti funkcionalne. Ok